Igla vs. piercing gun

Vjerojatno ste mnogo puta u prolazu primjetili zlatarnu koja u izlogu ima natpis 'Bezbolno bušimo uši'. To 'bezbolno' bušenje ušiju radi se sa 'piercing gun'-om, aparatićem koji izgleda poput pištolja a na kraju 'cijevi' ima sistem za bušenje. Prednja strana tog sistema drži naušnicu a stražnja kopču kojom se naušnica učvršćuje, tzv. 'leptirić'. Ušna resica se postavi između ta dva dijela sistema za bušenje, stisne se gumbić i aparatić vam kroz uho ispaljuje nakit.

Stariji modeli 'piercing gun'-ova bili su '100% reusable', što znači da se ista aparatura koristila na jako puno klijenata. Danas 'piercing gun' ima zamjenjiv sistem za bušenje (aparatić ostaje isti, samo se mijenja dio koji je u kontaktu s klijentom). Na žalost, ovo ne rješava sve probleme koji mogu nastati nakon bušenja tijela 'piercing gun'-om.

 

  1. Rizik od infekcija i krvno prenosivih bolesti.

'Piercing gun' se ne može sterilizirati u autoklavu zbog plastičnih dijelova koje sadrži. To znači da se može samo dezinficirati što ni u kojem slučaju nije dovoljno kada se radi o piercingu. Prilikom bušenja 'piercing gun'-om sitne čestice krvi i tkiva mogu se raspršiti po aparatiću i na taj način doći u kontakt sa piercingom idućeg klijenta. Bakterije koje čovjek ima na koži a koje ne predstavljaju problem sve dok ne dođu u kontakt sa ranom, također se 'piercing gun'-om mogu prenijeti s jedne osobe na drugu.

Na sreću, u Hrvatskoj bolesti poput AIDS-a i hepatitisa nisu do te mjere rasprostranjene kao u nekim državama u svijetu, ali to ne znači da ne postoje i da rizik od prijenosa istih ne bi trebalo uzeti u obzir.

 

Kada bi piercing gun stavili u autoklav da bi se sterilizirao, dogodilo bi se ovo (plastični dijelovi se rastope):

 

 

  1. Nemamo svi jednako debele ušne resice.

Nakit koji se postavlja 'piercing gun'-om je standardizirane debljine i duljine. Ljudima sa debljim ušnim resicama dogodi se da ih nakit steže što onemogućuje pravilno zarastanje i s vremenom dovodi do oticanja, upala i urastanja nakita u tkivo resice.

'Medicinka' u većini slučajeva nije prikladan nakit ni za resicu, a ostale dijelove tijela nikako nije preporučljivo bušiti na ovaj način.

  1. Oštećenje okolnog tkiva prilikom bušenja.

'Piercing gun' ispaljuje debelu, tupu naušnicu kroz dio tijela koji se buši. Sam postupak je dakle bolniji nego kod pirsanja iglom koja je oštra pa lako proklizi kroz tkivo. Pirsanje tupim predmetom dovodi do oštećenja tkiva oko mjesta bušenja, što predstavlja veći problem kod hrskavice uha nego kod resice koja je meka. Ušna hrskavica je vezivno tkivo bez većih krvnih žila pa za dovod hranjivih tvari ovisi o tkivu koje ju prekriva. Ukoliko je to tkivo oštećeno, dolazi do problema.

 

  1. Zlatar vs. Piercer

Ljudi koji buše uši u zlatarnama vjerojatno nisu prošli nikakvu obuku vezanu uz krvno prenosive bolesti ili kroskontaminaciju nego su samo kupili aparatiće i počeli bušiti uši jer je to 'najjednostavnija' stvar na svijetu. U većini zlatarni ne stave ni rukavice što bi bilo samo dno higijenskih uvjeta.

Zlatar će vam objasniti aftercare za vaš novi piercing ovako: što više vrtite naušnicu kako se ne bi zaljepila za uho, čistite piercing alkoholom i nakon dva tjedna stavite nakit kakav god želite. Krivo, krivo i krivo!

Okretanjem nakita u novom piercingu iritirate ranu što obično dovede do oticanja, infekcija (jer ljudi diraju pirseve neopranim rukama) ili rasta divljeg mesa oko piercinga.

Stavljanjem alkohola na ranu (piercing) također dolazi do iritacije područja piercinga. Alkohol je dobar dezinficijens kada se koristi na neoštećenoj koži. Kada se radi o piercingu, čišćenje alkoholom dovest će do iritacije područja piercinga. Koža će postati suha, crvena i pretjerano osjetljiva i bolna na dodir.

Niti jedan piercing ne zaraste u roku od dva tjedna. Piercing se smatra zaraslim tek kada se kanalić epitelizira tj. kada po njemu izraste nova koža. Za ušnu resicu to je period od dva mjeseca a za ušnu hrskavicu 4-6 mjeseci. Prijevremenim vađenjem i vraćanjem nakita dolazi do oštećenja piercing kanalića pa cijelo zarastanje kreće ispočetka. Budući da piercing zarasta izvana prema unutra, može izgledati zacijeljeno i puno prije nego prođe period zarastanja.

 

  1. Loša kvaliteta nakita.

'Medicinka' je napravljena od neimplatacijskog materijala na koji neki ljudi mogu alergijski odreagirati. Nakit za inicijalni piercing trebao bi biti od implatacijskog čelika 316L , titana gradacije G23, ili od bioplasta.

Srebro i zlato koje je ispod 14k - nisu implatacijski materijali!

Kopča koja se nalazi sa stražnje strane nakita predstavlja nemoguću misiju kada se radi o pažljivom i detaljnom čišćenju novog piercinga. U njenim utorima skuplja se limfa, sukrvica i mrtva koža što stvara odličnu podlogu za razvoj bakterija.

 

  1. Nesimetrično pozicioniranje.

Ljudi koji koriste 'piercing gun' obično se ne pobrinu da vam uši budu izbušene simetrično. U većini slučajeva čak ni ne označe mjesto bušenja kako bi ga klijent mogao vidjeti i odobriti.

 

 

U profesionalnom piercing salonu koristi se autoklav sterilizacija za sav pribor koji se koristi na klijentu. To uključuje sam nakit koji se postavlja, sve hvataljke koje se eventualno koriste prilikom pirsanja, igla kojom se pirsa, gazice koje se koriste za nanošenje dezinfektanta na kožu i čačkalice koje služe kao jednokratan marker za označavanje pozicije piercinga.

 

Kod nekih ljudi pirsanje 'piercing gun'-om prođe bez ikakvih poteškoća dok neki radi toga završe na Hitnoj. Jedan od glavnih razloga zašto je zlatarsko bušenje ušiju toliko općeprihvaćeno i popularizirano je financijska dostupnost. Bušenje uha u zlatarni obično košta oko 20 kuna dok je u piercing salonima skuplje. Nakon čitanja ovog teksta, nadam se da će vam biti jasno da razlika nije samo u novcu.

 

Za roditelje koji žele svojim bebama i maloj djeci bušiti uši – razmislite dobro da li se isplati riskirati zdravlje vašeg djeteta radi socijalno nametnute estetike i naušnica koje je dijete dobilo od bake. Dijete se ne zna i ne može adekvatno brinuti o piercingu; dovoljno je da jednom primi probušene uši prljavim ručicama i može doći do infekcije.

 

Kod piercinga nitko vam ne može garantirati da će uvijek sve biti u redu. Piercing je strano tijelo i razne upale i infekcije su moguće, pogotovo tijekom perioda zarastanja. Zato je bitno da dobro razmislite u kakvim uvjetima radite svoj piercing i da imate pirsera koji vam može pomoći u slučaju da dođe do problema.