history & tradition

Modificiranje tijela postoji već tisućama godina, a prakticira se u gotovo svakoj kulturi diljem svijeta...

Pod pojmom 'body modification' ljudi uglavnom podrazumijevaju tetoviranje i piercing. U zadnjih desetak godina, sa razvojem tehnologije, u zapadnjačkom društvu raste popularnost scarificationa, brandinga, subdermalnih implanata i drugih oblika modificiranja tijela. Ono na što rijetko tko pomisli je da su razna plemena prakticirala neke od tih (za Hrvatsku još uvijek tabu) modifikacija - i to prije nekoliko stotina ili čak tisuća godina.

Cilj ovog teksta je pokazati šaroliku povijest modificiranja ljudskog tijela. Treba imati na umu da je velika većina ovih modifikacija u raznim kulturama čin prisile zbog tradicijskih vrijednosti koje stavljaju na stranu pravo odabira i slobodne volje pojedinca. Neke od modifikacija uzrokuju trajne deformacije tijela a sve su se izvodile u nehigijenskim uvjetima tadašnjeg doba i plemenskog načina života. I sve su vrlo bolne.

SCARIFICATION

Upotreba dekorativnih ožiljaka za razne obredne i spiritualne svrhe najčešće se javlja u Africi.  U nekim plemenima se vjerovalo da će ožiljci utjecati na veći broj potomaka jer žena koja ima mnogo ožiljaka može lakše podnijeti porođajnu bol pa su iz tog razloga bile poželjnije muškarcima. Jedan od rituala afričke kulture provodio se kada bi dječak ušao u pubertet. Tada bi svoju sestru trebao udarati šibama po leđima dok ne ostanu ožiljci. Izdržavajući tu bol, djevojke su pokazivale svoju ljubav i ponos prema bratu i obitelji. Ožiljci su se također koristili u estetske svrhe, smatrali su ih lijepima i privlačnima te su izražavali ponos pojedinca.

 

 

NOSE PLUGS

Apatani su Indijsko pleme čije žene su prakticirale nošenje velikog nakita u nosnicama, izvornog naziva yaping hurlo.  Tradicija je započela u davnoj prošlosti kada su naselja Apatanija često razarali razni osvajači iz drugih plemena i odvodili žene u roblje. Nošenjem yaping hurlo-a žene postaju neprivlačne osvajačima i na taj način se zaštićuju. U tu svrhu su se koristile i tetovaže lica; žene su imale jednu liniju koja se proteže od čela do vrha nosa i pet linija na bradi. Yaping hurlo ne nosi niti jedna žena rođena nakon 1970.g. pa će ova tradicija vrlo brzo postati samo stvar prošlosti.

 

 

TEETH CHISELING

U kulturama plemena Mantawai ili Bagobo, oštri šiljati zubi prezentiraju ženinu ljepotu, a u ritualima modificiranja zubiju postiže se balans između tijela i duše.  Mantawai vjeruju da su se u davnini podijelili na duše i ljude te da je čovjek pod stalnom prijetnjom povratka u spiritualni svijet ako njegova vlastita duša nije sretna ili zadovoljna sa svojim tijelom. Trajni ukrasi tijela poput tetovaža se rade kako bi duh ostao sretan i kako bi se na što dulje izbjegla smrt.

Oštrenje zubiju je iznimno bolna procedura i radi se bez anestetika. Tijekom vremena je ova tradicija postala stvar izbora a ne obaveza.

 

 

CRANIAL BINDING

Radi se o reoblikovanju lubanje podvezivanjem i usmjeravanjem rasta koristeći uže sa ili bez drvenih potpora. Modifikacija je moguća samo kod vrlo male djece dok su kosti lubanje mekše. Rezultira produljenom lubanjom, plosnatim čelom ili u nekim slučajevima lubanjom u obliku srca (bi-lobe, lubanja ima udubinu po sredini). Vjeruje se da je ovo jedna od prvih modifikacija koju je čovjek prakticirao, i to u različitim kulturama diljem svijeta i u različitim vremenskim periodima, a još uvijek postoji u kulturama nekih plemena u Africi i Južnoj Americi.

Nije točno utvrđen razlog nastanka ove modifikacije jer su kršćanski misionari uništili kulturalne zapise većine plemena koja su ju prakticirala. Neki vjeruju da se reoblikovanje lubanje radilo kako bi se pojedinac identificirao kao pripadnik određene grupe ili socijalnog statusa , dok neki teoretiziraju da neobične lubanje iz Perua imaju veze sa vanzemaljskim kontaktima. Najstarija pronađena lubanja datira iz 45.000 p.n.e. a najraniji zapis o toj modifikaciji je iz 400. n.e.

 

   

 

FOOT BINDING

Dugovječna kineska tradicija podvezivanja stopala djevojčica kako bi se spriječio daljnji rast.  Sa podvezivanjem se počinjalo u dobi od 2 do 5 godina i obično tjekom zime kada bi stopala utrnula od hladnoće pa bol ne bi bila toliko nepodnošljiva. Postojalo je nekoliko načina sprečavanja rasta, jedan od njih je bilo čvrsto vezivanje u kojem dolazi do lomljenja kostiju stopala i nožnih prstiju. Postupak je bio dugotrajan i iznimno bolan a vjeruje se da se započeo prakticirati među plesačicama iz visokog društva oko 7.st.n.e. Modifikacija je ubrzo postala vrlo popularna jer su muškarci smatrali žene s malim stopalima ljepšima i privlačnijima. 'Lotus stopala' su bila oznaka visokog društva; žene sa normalnim stopalima mogle su biti samo sluškinje, žene radnika ili ljubavnice bogatim muškarcima. Idealna duljina stopala bila je oko 7cm (!) i nazivala se 'golden lotus'. Zbog malenih stopala, žene su morale prilagoditi hod kako bi održavale ravnotežu.  Foot binding kreće izumirati tek u 20.st.

 

 

NECK RINGS

U nekim kulturama žene nose metalne ringove kako bi se stekao dojam produljenog vrata. Kao i kod većine modifikacija, stavljanje ringova započinje u vrlo ranoj dobi, a broj ringova se s godinama povećava. Težina metalnih ringova stvara pritisak na ključne kosti i ramena pa s vremenom dolazi do deformacije tog dijela tijela i rebara koja se spuste i ukose za 45 stupnjeva od normalne pozicije. Na taj način se dobija privid dugog vrata. 

Žene plemena Kayan (Burma) nose ringove zbog kulturalnog indentiteta i ljepote, makar se prije mislilo da je jedan od razloga upravo suprotan - da budu manje privlačne osvajačkim plemenima kako ih ne bi otimali za roblje.  Ringovi se skidaju samo kako bi se zamijenili sa većima kada za to dođe vrijeme, a skidanje je kompliciran postupak koji žena ne može sama obaviti.  Često ljudi misle da će vrat puknuti ako se ringovi skinu ili da osoba neće moći normalno hodati ali to nije tako jer se vrat ustvari ne produljuje. Ovo je također jedna od izumirućih tradicija i žene koje su odlučile skinuti svoje ringove (neke nakon čak 40 godina nošenja) mogu normalno funkcionirati ali im gornji dio tijela ostaje deformiran.

Pleme Ndebele (Africa) također ima ovu tradiciju u svojoj kulturi. Ringovi se nazivaju 'dzilla' a smiju ih nositi samo udane žene kao statusni simbol više klase te kao oznaku veze i vjernosti prema mužu. Ringove skidaju tek nakon njegove smrti. Za svečane prilike, žene oko vrata nose pletene obruče sa raznim ukrasima, koji se stavljaju preko metalnih ringova.

 

 

LIP PLATES

U plemenima Surma i Mursi u Etiopiji, djevojkama u dobi od 16 do 18 godina se radi piercing usnice 6-12 mjeseci prije braka. Početni piercing se radi rezom na usni, koji je širok 1-2 centimetra i u koji se umeće drveni plug. Nakon što rana zacijeli, veličina nakita se postepeno povećava  umetanjem većeg nakita koji je obično izrađen od gline, a svaka žena ga dekorira rezbarijama po želji. Nekad se smatralo da je lip plate oznaka društvenog statusa, no pokazalo se da veličina nakita ovisi o anatomiji i želji pojedine žene, te prezentira žensku snagu i samopouzdanje.

Mladići nekih plemena u Amazoni tradicionalno rade piercing usne kada ostavljaju 'svijet žena', tj. kada postaju odrasli muškarci. Lip plate je usko povezan sa govorništvom i pjevanjem; najveći nakit nose veliki govornici i poglavice. U Južnoj Americi, nakit je obično napravljen od lakog drveta.

Oblik nakita varira od okruglih do četvrtastih, a neka plemena nose duguljasti nakit koji se spušta od usne prema bradi. Nakit se može nositi na donjoj ili gornjoj usni a u nekim plemenima, nosi se na obje.

   

 

EAR PLUGS

Piercing na uhu spada u modifikacije koje datiraju gotovo od samih početaka čovječanstva. Od običnih malih naušnica do velikog nakita za proširene rupe na resicama i hrskavicama, gotovo svako pleme na svijetu ima piercing uha u svojoj tradiciji. Nakit se radio od prirodnih materijala poput drveta, roga, kosti i kamena, a rituali koji uključuju piercing radili su se iz vjerskih, kulturoloških i tradicijskih razloga.

 

 

 

SEPTUM & NOSTRIL PIERCING

Uz ušne resice, piercing na nosu je jedan od najviše prakticiranih piercinga među raznim plemenima i u raznim kulturama tijekom povijesti. Posebno je omiljen u ratničkim plemenima jer nošenje dugog nakita kroz septum daje licu zastrašujuć izgled. Nakit se najčešće izrađuje od kostiju životinja ali neka plemena koriste i kosti ubijenih neprijatelja. Kod Maya i Inka nakit je bio od žada i zlata a piercing je bio povezan sa religijom.  

Piercing nosnice prakticira se oko 4.000 godina, vjeruje se da je tradicija započela na Srednjem Istoku. U nekim plemenima nakit simbolizira bogatstvo obitelji žene koja ga nosi i služi kao njeno osiguranje za slučaj da se rastane od muža. U Indiji se obično nosi na lijevoj nosnici, ponekad se pirsaju i obje nosnice a često se nosi nakit koji je povezan s uhom. U zapadni svijet su ga prenijeli hipiji koji su 60ih godina 20.st. putovali Indijom.

 

 

TO BE CONTINUED...