History and tradition

Pod pojmom 'body modification' ljudi uglavnom podrazumijevaju tetoviranje i piercing. Ranih '90ih, s razvojem tehnologije, u zapadnjačkom društvu raste popularnost scarificationa, brandinga, subdermalnih implanata i drugih oblika modificiranja tijela. Ono na što rijetko tko pomisli je da su razna plemena prakticirala neke od tih (za Hrvatsku još uvijek tabu) modifikacija - i to prije nekoliko stotina ili čak tisuća godina.

Cilj ovog teksta je pokazati šaroliku povijest modificiranja ljudskog tijela. Treba imati na umu da je velika većina ovih modifikacija u raznim kulturama čin prisile zbog tradicijskih vrijednosti koje stavljaju na stranu pravo odabira i slobodne volje pojedinca. Neke od modifikacija uzrokuju trajne deformacije tijela, a sve su se izvodile u nehigijenskim uvjetima tadašnjeg doba i plemenskog načina života.

SCARIFICATION

Upotreba dekorativnih ožiljaka za razne obredne i spiritualne svrhe najčešće se javlja u Africi i ostalim područjima gdje žive ljudi tamnije boje kože kojima tetovaže ne dolaze do izražaja. 
U nekim dijelovima Afrike scarification je povezan sa plodnošću kod žene jer se smatra da će lakše podnijeti porođajne bolove ako ima više ožiljaka te ju to čini privlačnijom muškarcima iz plemena.
The Crocodile Men (Papua, Nova Gvineja) - zajednica slavi reptile, tj. krokodile, zbog vjerovanja da su izašli iz rijeke Sepik i evoluirali u ljude. Dubokim rezovima na koži stvaraju izbočene ožiljke s ciljem dobivanja reljefa koji podsjeća na krokodilsku kožu.
Ožiljci su se također koristili u estetske svrhe, smatrali su ih lijepima i privlačnima te su izražavali ponos pojedinca.

NOSE PLUGS

Apatani su Indijsko pleme čije žene su prakticirale nošenje velikog nakita u nosnicama, izvornog naziva yaping hurlo. Tradicija je započela u davnoj prošlosti kada su njihova naselja često razarali razni osvajači iz drugih plemena i odvodili žene u roblje.
Nošenjem yaping hurlo-a žene postaju neprivlačne osvajačima i na taj način se zaštićuju. U tu svrhu su se koristile i tetovaže lica; žene su imale jednu liniju koja se proteže od čela do vrha nosa i pet linija na bradi. Tetoviranje kao način zaštite od osvajača bilo je prisutno i u Bosni tijekom turskih osvajanja.
Yaping hurlo ne nosi niti jedna žena rođena nakon 1970.g. te ova tradicija izumire.

TEETH CHISELING

U kulturama plemena Mantawai ili Bagobo, oštri šiljati zubi prezentiraju ženinu ljepotu, a u ritualima modificiranja zubiju postiže se balans između tijela i duše. Mantawai vjeruju da su se u davnini podijelili na duše i ljude te da je čovjek pod stalnom prijetnjom povratka u spiritualni svijet ako njegova vlastita duša nije sretna ili zadovoljna svojim tijelom. Trajni ukrasi tijela poput tetovaža se rade kako bi duh ostao sretan i kako bi se što dulje izbjegla smrt.
Na Baliju zube bruse i smanjuju zbog vjerovanja da predstavljaju negativne emocije - ljutnju, bijes, zavist itd. U kulturi Maya graviranjem zuba iskazivao se socijalni status, dok se se u dijelovima Afrike oštrenjem zuba imitirale životinje, najčešće morski pas.

CRANIAL BINDING

Radi se o preoblikovanju lubanje podvezivanjem i usmjeravanjem rasta koristeći uže sa ili bez drvenih potpora. Modifikacija je moguća samo kod vrlo male djece dok su kosti lubanje mekane. Rezultira produljenom lubanjom, plosnatim čelom ili u nekim slučajevima lubanjom u obliku srca (bi-lobe, lubanja ima udubinu po sredini).
Vjeruje se da je ovo jedna od prvih modifikacija koju je čovjek prakticirao, i to u različitim kulturama diljem svijeta i u različitim vremenskim periodima, a još uvijek postoji u kulturama nekih plemena u Africi i Južnoj Americi.
Nije točno utvrđen razlog nastanka ove modifikacije jer su kršćanski misionari uništili kulturalne zapise većine plemena koja su ju prakticirala. Neki vjeruju da se preoblikovanje lubanje radilo kako bi se pojedinac identificirao kao pripadnik određene grupe ili socijalnog statusa, dok neki teoretiziraju da neobične lubanje iz Perua imaju veze s vanzemaljskim kontaktima. Maye su vjerovali da se izduljena lubanja znak inteligencije te da je osoba na taj način bliža svijetu bogova.
Najstarija pronađena lubanja datira iz 45.000 p.n.e., a najraniji zapis o toj modifikaciji je iz 400. n.e.

FOOT BINDING

Dugovječna kineska tradicija podvezivanja stopala djevojčica kako bi se spriječio daljnji rast. S podvezivanjem se počinjalo u dobi od 2 do 5 godina i obično tjekom zime kada bi stopala utrnula od hladnoće pa bol ne bi bila toliko nepodnošljiva. Postojalo je nekoliko načina sprečavanja rasta, jedan od njih je bilo čvrsto vezivanje u kojem dolazi do lomljenja kostiju stopala i nožnih prstiju. Postupak je bio dugotrajan i iznimno bolan, a vjeruje se da se započeo prakticirati među plesačicama iz visokog društva oko 7.st.n.e. Modifikacija je ubrzo postala vrlo popularna jer su muškarci smatrali žene s malim stopalima ljepšima i privlačnijima. 'Lotus stopala' su bila oznaka visokog društva; žene s normalnim stopalima mogle su biti samo sluškinje, žene radnika ili ljubavnice bogatim muškarcima. Idealna duljina stopala bila je oko 7cm (!) i nazivala se 'golden lotus'. Zbog malenih stopala, žene su morale prilagoditi hod kako bi održavale ravnotežu. Foot binding kreće izumirati tek u 20.st.

OHAGURO

Postupak zacrnjivanja zuba najpopularniji u Japanu do ranog 20.st. Prakticirao se i u Kini, JI Aziji te na Pacifičkim otocima. Glavni sastojak boje bila je otopina željeznog acetata dobivena otapanjem komadića željeza u octu. Njoj se dodavao tanin određenih biljaka čime je mješavina postala crne boje i neotopiva u vodi. Osim što se smatralo estetski lijepim, bojanje zuba sprečavalo je propadanje zuba i zubne cakline.
Ovisno o vremenskom periodu, zube su bojali pripadnici gotovo svih društvenih staleža, od aristokracije do prostitutki, ali češće su to prakticirale žene. U kasnom 19.st. Ohaguro je bio rezerviran samo za aristokraciju dok ga je običan puk koristio samo tijekom raznih proslava i svečanosti. Praksa je zabranjena 1870.g. te se danas može vidjeti samo na festivalima i u filmovima.

NECK RINGS/  COILS

U nekim kulturama žene nose metalne ringove kako bi se stekao dojam produljenog vrata. Kao i kod većine modifikacija, stavljanje ringova započinje u vrlo ranoj dobi, a broj ringova se s godinama povećava. Težina ringova stvara pritisak na ključne kosti i ramena pa s vremenom dolazi do deformacije tog dijela tijela i rebara koja se spuste i ukose za 45 stupnjeva od normalne pozicije dok se razmak između vratnih kralježaka poveća. Na taj način se dobija privid dugog vrata.
Žene plemena Kayan (Burma) nose ringove zbog kulturalnog indentiteta i ljepote, makar se prije mislilo da je jedan od razloga upravo suprotan - da budu manje privlačne osvajačkim plemenima kako ih ne bi otimali za roblje. Ringovi se skidaju samo kako bi se zamijenili većima kada za to dođe vrijeme, a skidanje je kompliciran postupak koji žena ne može sama obaviti. Nakon dugogodišnjeg nošenja ringova, vratni mišići atrofiraju do te mjere da više nisu u stanju podržavati težinu glave te u nekim slučajevima skidanja ringova može doći do gušenja.
Pleme Ndebele (Africa) također ima ovu tradiciju u svojoj kulturi. Ringovi se nazivaju 'dzilla', a smiju ih nositi samo udane žene kao statusni simbol više klase te kao oznaku veze i vjernosti prema mužu. Ringove skidaju tek nakon njegove smrti. Za svečane prilike, žene oko vrata nose pletene obruče s raznim ukrasima, koji se stavljaju preko metalnih ringova.

LIP PLATES

Običaj je rasprostranjen diljem Afrike te u dijelovima Amerike. Rupa na usnici postepeno se širi umetanjem sve većeg nakita, najčešće napravljenog od drveta ili gline.
U plemenima Surma i Mursi (Etiopija) djevojkama u dobi od 16 do 18 godina radi se piercing usnice, 6-12 mjeseci prije braka. Početni piercing radi se rezom na usni, koji je širok oko 4 centimetra i u koji se umeće drveni plug. Nakon što rana zacijeli, veličina nakita se postepeno povećava  umetanjem većeg nakita koji je obično izrađen od gline, a svaka žena ga dekorira rezbarijama po želji. Finalna veličina nakita je oko 20 centimetara u promjeru. Prva 2 ili 4 zuba moraju se izvaditi kako ne bi smetala pri većim dimenzijama nakita.
Oblik nakita varira od okruglih do četvrtastih, može se nositi na donjoj ili gornjoj usni a u nekim plemenima (Sara i Lobi) se nosi na obje. Tradicija simbolizira žensku snagu i samopouzdanje a nakit je odraz bogatstva i društvenog statusa.
Mladići nekih plemena u Amazoni tradicionalno rade piercing usne kada ostavljaju 'svijet žena', tj. kada postaju odrasli muškarci. Lip plate je usko povezan sa govorništvom i pjevanjem - najveći nakit nose veliki govornici i poglavice. U Južnoj Americi, nakit je obično napravljen od lakog drveta te ima duguljasti, cjevasti oblik i spušta se od usne prema bradi.

EAR PLUGS

Piercing na uhu spada u modifikacije koje datiraju gotovo od samih početaka čovječanstva. Od običnih malih naušnica do velikog nakita za proširene rupe na resicama i hrskavicama, gotovo svako pleme na svijetu ima piercing uha u svojoj tradiciji. Nakit se radio od prirodnih materijala poput drveta, roga, kosti i kamena, a rituali koji uključuju piercing radili su se iz vjerskih, kulturoloških i tradicijskih razloga.
U nekim kulturama vjerovalo se da demoni ulaze u tijelo kroz uši a jedini način da ih se odbije bilo je nošenje velikog metalnog nakita kroz ušne resice i hrskavicu.

NOSTRIL PIERCING

Uz ušne resice, piercing na nosu jedan je od najviše prakticiranih piercinga među raznim plemenima i u raznim kulturama tijekom povijesti. Piercing nosnice prakticira se oko 4.000 godina, vjeruje se da je tradicija započela na Srednjem Istoku, a u zapadni svijet su ga prenijeli hipiji koji su 60ih godina 20.st. putovali Indijom.
U nekim plemenima nakit simbolizira bogatstvo obitelji žene koja ga nosi i služi kao njeno osiguranje za slučaj da joj muž umre ili ju ostavi. U Indiji se tradicionalno nosi na lijevoj strani jer je, prema Ayurvedskoj medicini, lijeva nosnica povezana sa ženskom plodnošću pa se vjeruje da će piercing olakšati menstrualne bolove i porod. Piercingom se također iskazuje štovanje boginji Parvati, zaštitnici braka.

SEPTUM PIERCING

Piercing septuma prakticirao je najviše u ratničkim kulturama jer veliki nakit daje licu ratnika posebno zastrašujuć izgled. Nakit se radio od prirodnih materijala poput drveta i kostiju. Azteci, Maye i Inke koristili su nakit od zlata i žada jer su ti materijali zbog svoje rijetkosti smatrani vrijednima u spiritualnim obredima.
Australski Aboridžini pirsali su septum kako bi im nos izgledao plosnato jer su takav izgled smatrali lijepim. Na Novoj Gvineji i Solomonovim otocima najučestaliji materijal za septum nakit bile su svinjske kljove. U plemenu Asmat (Irian Jaya) najprestižniji nakit bio je 'Otsj', veliki plag od kosti, promjera i do 25mm. Otsj se obično izrađivao od svinjskih kostiju a povremeno i od kostiju neprijateljskih ratnika ubijenih u borbi.

FESTIVALI

Thaipusam je festival koji slavi zajednica Tamil (oko 76 milijuna ljudi diljem svijeta), u siječnju ili veljači. U nekim zemljama je nacionalni praznik a slavi se u Indiji, Sri Lanki, Malaziji, Singapuru itd. Kavadi Attam (burden dance) je ceremonijalna žrtva tj. hodočašće u kojem čovjek kilometrima hoda noseći kavadi – tešku strukturu sa dugim šiljcima koji mu se zabadaju u tijelo.
Phuket Vegetarian Festival održava se u listopadu a slavi vjerovanje kineske zajednice da apstinencija od mesa i raznih stimulansa pomaže u održavanju fizičkog i mentalnog zdravlja. Ceremonije kojima se prizivaju božanstva sadrže i razne oblike pirsanja tijela, hodanja po žeravici itd.
Na oba festivala godišnje sudjeluje na tisuće ljudi.